Udomitelji za djecu

Na samom početku, sudionike je kratko pozdravio i zaželio nam dobrodošlicu ravnatelj CZSS Varaždin, Nikola Dugandžić, kojem ovim putem zahvaljujemo na ljubaznom preuzimanju uloge domaćina ovog susreta!

U radu okruglog stola sudjelovalo je 8 udomitelja djece iz udruga udomitelja «Zipka» iz Varaždina, «Put ka sreći» iz Koprivnice, «Nada « iz Ivanca, «Oaza» iz Rovinja i «Druga obitelj» iz Zagreba, te 14 stručnih djelatnika u udomiteljsvu iz Centara za socijalnu skrb Varaždin, Ivanec, Koprivnica, Đurđevac, Vrbovec, Zagreb, Velika Gorica i Jastrebarsko, koji su ujedno aktivni u radu nadležnih Županijskih centara za podršku udomiteljstvu. Posebno su nas svojim sudjelovanjem obradovali počasni uzvanici, Ranka Koružnjak iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Gordana Horvat iz UNICEF-a Hrvatska, Miroslav Korenika, zastupnik SDP-a u Hrvatskom Saboru, Andreja Bobek iz Gradskog poglavarstva Varaždina te Ivan Peti iz Saveza udomitelja RH.

Županijski centri podrške udomiteljstvu

Prijepodnevni dio programa posvećen je Županijskim centrima podrške udomiteljstvu (dalje: ŽCPU). Ranka Koružnjak, stručna savjetnica u MZSS, objasnila je da je pilot projekt ŽCPU pokrenut u srpnju 2006, uz trajanje od 6 mjeseci, upravo kao odgovor na primjedbe udomitelja da u praksi, nakon smještaja djeteta, nedostaje briga i podrška od strane stručnih djelatnika CZSS. U timove ŽCPU uključeni su djelatnici CZSS koji su pokazali afinitet da i izvan svog radnog vremena pružaju podršku udomiteljima, koju u sadašnjim uvjetima nemaju mogućnost pružiti u redovnom radnom vremenu, a UNICEF je osigurao dodatna financijska sredstva za realizaciju projekta. Kroz pilot projekt obučeni su timovi za podršku udomiteljima, prikupljeni su podaci za registar udomitelja i djece te su pokrenute grupe podrške za udomitelje djece koji su pokazali interes za takvim načinom rada, te nekoliko grupa podrške za udomljenu djecu, dok se dio plana za promoviranje udomiteljstva i pronalaženje udomiteljskih obitelji koje bi se specijalizirale za udomljavanje najmlađe djece, do 3 god, nije u potpunosti ostvario. Namjera je da se pozitivna iskustva iz rada ŽCPU pretoče, barem dijelom, u svakodnevene obaveze i praksu CZSS.

Gordana Horvat, obrazložila je da je cilj UNICEF-a bio podržati sustav u pružanju adekvatne podrške djeci i udomiteljima, da su neka poboljšanja postignuta, a nastojat će se raditi i dalje na tome. UNICEF je također opremio 5 obitelji za udomljavanje najmlađe djece, a raspolaže opremom za ukupno 30. Problem je još uvijek mali broj udomitelja koji se odlučuju preuzeti brigu za najmlađu djecu, vjerovatno jer su svjesni da podrška koja im se sada nudi nije adekvatna za preuzimanje tako velike odgovornosti.

Stana Vereš, djelatnica CZSS Varaždin i voditeljica Županijskog centra podrške udomiteljstvu Varaždinske i Međimurske županije, iznijela je svoja iskustva iz rada s grupama podrške. Rad s udomiteljima odvijao se u ciklusima od po 6 sastanaka u 6 mjeseci sa svakom grupom. Postepeno se pretvorio u kontinuiranu edukaciju, jer je zaključeno da je najbolje svaki sastanak posvetiti nekoj stručnoj temi i razmotriti primjenu u praksi. Započet je i uspješan rad u grupama podrške s djecom iz Varaždina, a očekuje se da će se s popunjavanjem timova otvoriti i mogućnost za rad s djecom koja su dislocirana (ukupno 300 djece u cijeloj županiji). U perspektivi stručnog tima CZSS Varaždin je nastavak rada kroz grupe podške, a predlažu uvođenje kontinuitrane edukacije za udomitelje djece minimalno jednom u 2 godine, razvoj specijaliziranog udomiteljstva za djecu s posebnim potrebama te utvrđivanje standarda za udomljavanje Romske djece.

Nada Furjan, predsjednica Udruge udomitelja djece Varaždinske županije «Zipka» podijelila je svoja iskustva u okviru rada ŽCPU. Rad u grupama pomogao je udomiteljima da se međusobno povežu i uspostave bolju komunikaciju, kao i sa djelatnicima CZSS te da dobiju osjećaj važnosti i priznanja za vlastiti trud. Udomitelji sugeriraju da bi im bilo od pomoći kad bi se rad s djecom mogao organizirati kad i rad s udomiteljima, jer je inače problem kako zbrinuti djecu u odsutnosti, posebno onima koji imaju djecu s posebnim potrebama. Pohvalila je spremnost stručnih djelatnika da im pomognu u osnivanju udruge. Udomitelji Istre iskazali su žaljenje da se u njihovoj regiji nije pokrenuo ŽCPU, jer se osjeća nedostatak takve podrške.

Ines Fabijanec iz CZSS Velika Gorica iznijela je svoja iskustva, da se za rad s djecom npr. angažiraju ustanove ili udruge koje su za to specijalizirane, kao što je slučaj s Centrom za djecu, mlade i obitelj u V.G. Kroz individualni kontakt i rad u savjetovalištu djeca i mladi se postepeno uključuju u grupu. Katarina Birta iz CZSS Đurđevac istaknula je da su razvili vrlo uspješan rad s djecom i da djeca sam traže dalje aktivnosti.

Zaključeno je da je ovakva podrška za udomitelje i djecu vrlo potrebna, korisna i uglavnom dobro prihvaćena te da se svakako treba nastaviti. Stručni djelatnici ističu da im je ovakav pristup u radu omogućio da udomitelje upoznaju i vide na nov način te da su im ovi kontakti dragocjeni. Ranka Koružnjak napomenula je da sudjelovanje u grupama podrške nije obavezno za udomitelje, za razliku od edukacije koja je tematski razrađenija i obavezna za sve, ali je cilj da se uključi što više udomitelja u interesu krajnjih korisnika. S obzirom da zahtjeva puno dodatnog rada i truda, iskazana je nada da će se s osnivanjem stručnih timova za udomiteljstvo i zapošljavanjem novih kadrova pri CZSS u skoroj budućnosti stvoriti preduvjeti da svi CZSS provode ovakve aktivnosti kao redovnu radnu obavezu. U MZSS je također napravljen pomak, kroz primjenu novog pravilnika po kojem je u okviru Odjela za socijalnu skrb po prvi put osnovan Odsjek za udomiteljstvo.

Nacrt prijedloga Zakona o udomiteljstvu (dalje: ZoU)

Vezano uz proceduru donošenja ZoU, Ranka Koružnjak upoznala je prisutne da se nakon Aktiva za ravnatelje CZSS, održanog u Stubičkim Toplicama u travnju 2007, u svibnju organiziraju regionalne prezentacije nacrta prijedloga ZoU po županijama, za djelatnike CZSS i predstavnike udomitelja. Nakon toga o prijedlogu Zou će se očitovati Gospodarsko - socijalno vijeće, Pravobraniteljica za djecu te druga ministarstva. MZSS dužan je primjedbe razmotriti, prihvatiti i staviti u tekst zakona ili ne, uz obrazloženje. Nakon toga se prijedlog zakona upućuje na prvo čitanje u Sabor, hitnim postupkom koji omogućava da se odmah i prihvati! Redovnim putem, nakon prvog čitanja uslijedila bi opća rasprava pa tek u roku od 6 mjeseci drugo čitanje i konačna odluka.

Dan ranije, 17.5.2007. u Zagrebu je održan i sastanak u MZSS s predstavnicima udruga udomitelja djece, odraslih i starih i nemoćnih osoba, na kojem su udomitelji izložili svoje primjedbe, od kojih su 'neke prihvatljive a neke stručno neopravdane', o čemu se još treba očitovati struka. Ivan Peti, predsjednik Saveza udomitelja RH, obrazložio je da udomitelji traže mjesto ravnopravnog partnera u donošenju odluka vezanih uz udomiteljstvo, budući da upravo oni vide stvari iz prespektive direktnog rada s korisnicima, a dosta prijedloga koje su udomitelji već dali nije ušlo u prijedlog zakona.

Na zabrinutost iskazanu od strane udomitelja, vezano uz neispunjavanje nekih novih kriterija od strane iskusnih udomitelja, rečeno je da se postojeće stanje u obitelji zadržava sve dok traje postojeća dozvola za udomiteljstvo, točnije dok udomljena djeca ne steknu punoljetnost. No, kod obnavljanja dozvole i primanja nove djece, moglo bi biti problema. Također je upitno da li su neki od tih kriterija, kao npr. srednja stručna sprema, presudni da se bude dobar udomitelj. Vezano uz smanjenje broja korisnika u jednoj obitelji, napravljena je razlika između dopuštenog broja udomljene djece (max. 3) i odraslih osoba (max. 5), iako neka iskustva pokazuju da velike obitelji s djecom dobro funkcioniraju.

Iako se po prvi put uz opskrbninu za troškove korisnika i troškove vezane uz njegov boravak u obitelji predviđa i naknada za osobni rad udomitelja, ona je simboličnog karaktera i iznosa, budući da je udomiteljstvo 'humana' djelatnost, a ne profesionalna. Udomitelji smatraju da im se treba isplatiti nagrada u rangu minimalne plaće i pripadajući doprinosi, kako bi svojim radom mogli zadovoljiti potrebe svoje obitelji kao i svi drugi ljudi, ali za to, rečeno je, država trenutno nema sredstava.

Na upit zbog čega se odluka o udomljavanju djeteta jako dugo čeka, rečeno je da o tome odlučuje sud, a s obzirom da se radi o izvanparničnom postupku nema privremenih mjera već se čeka konačna odluka, a često i roditelji u davanju suglasnosti preferiraju institucionalni smještaj u odnosu na udomiteljstvo.

Miroslav Korenika, zastupnik u Saboru, ustvrdio je da država štedi na najoštećenijima. Postavio je pitanje da li je cilj zakona deinstitucionalizacija ili štednja? Pa čak i ako jeste štednja, udomiteljstvo je već jeftinije od institucionalne skrbi pa zašto onda još dodatno štedjeti na udomiteljima, a niti opskrbnine za djecu se nisu mijenjale od 2001. god. U ovom području ne smije biti voluntarizma, da svatko na terenu tumači zakon kako hoće, dodao je, te upozorio da će Sabor strogo procjenjivati izneseni prijedlog zakona.

U ovom dijelu rasprave nije bilo posebnih zaključaka, osim da svaka strana, i MZSS i udomitelji, već dugo ponavljaju isto, svatko iz svog kuta gledanja i interesa, te da bi trebalo posebno povesti brigu o tome da interesi djece, kao krajnjih korisnika udomiteljske skrbi, ne ostanu u drugom planu.

Zahvala: Održavanje Okruglog stola te provođenje Projekta za kvalitetno udomiteljstvo djece omogućile su svojom donacijom Suradničke nizozemske fondacije za Centralnu i Istočnu Europu, CNF-CEE, kojima ovom prilikom srdačno zahvaljujemo!